Pavle Musić – jedriličar
Zamolili smo Pavla da nam se predstavi i da nam objasni otkud ljubav prema jedrenju. Namjera nam je da ukažemo, a možda i da, kroz Pavlov primjer, motivišemo druge da prepoznaju ili odaberu ovaj sport, da uoče njegovu ljepotu kao i mogućnosti koje pruža…naravno, ovaj sport posebno volimo jer je vezan za more!
– Ja sam Pavle Musić, iz Tivta sam, sad sam 2. razred Pomorske škole (obrazovni program Nautički tehničar).
– Prije 11 godina sam prvi put sjeo u jedrilicu, odmah sam osjetio da je jedrenje moj sport, nekako sam odmah znao da ću se odlično snaći u njemu i da ću ga zavoljeti, iako nije popularan poput brojnih drugih sportova i iako je malo neobičan.
Moram reći da je moj stariji brat, Balša, sigurno doprinio ovom mom izboru sporta, a time i ljubavi koja se u meni probudila, brat je jedan od boljih jedriličara Crne Gore. Prve godine u ljetnjoj školici jedrenja upravo on je bio moj trener i baš me gurao naprijed, u želji da ja jednog dana budem bolji od njega.
Pored brata, želim da istaknem koliko mi je značilo to što je moj potencijal prepoznao i podržao moj sadašnji trener, a ujedno i trener Jedriličarske reprezentacije Crne Gore, Ilko Klakor. Podržao me je uprkos tome što sam ja bio baš sitne građe, manji od mojih vršnjaka, to mi je puno značilo.
– U ovih 11 godina jedrenja, nakupilo se lijepih iskustava i takmičenja.
Posebno mi je drago prvo takmičenje na koje sam otišao, imao sam tek 7 godina (Cup Mimoze u Herceg Novom). Toliko sam bio uzbuđen, osjećao sam se važnim, nisam se nadao medalji, bio sam sretan jer sam među vršnjacima, ali još više jer sam među starijima od sebe, a i kraj mog brata, silno sam želio da vidim, da probam kako izgleda kada se nađete među 30 – 40 drugih jedriličara.
– Moje prvo internacionalno prvenstvo bilo je u Grčkoj, 2016. god (u Atini).
Nekoliko dana prije tog takmičenja primio sam sjajne vjesti od mog trenera, prijavio me i za Balkansko prvenstvo, sa nepunih 9 godina. Zahvalan sam mu jer je u meni vidio mladu nadu i podigao me na nivo vrhunskih jedriličara sa naših prostora.
– Prvo veliko takmičenje ove godine imao sam u Italiji, na Jezeru Garda, dospio sam do 58. pozicije od 280 takmičara, zatim u Kiel-u u Njemačkoj, tamo sam bio 6. od ukupno 70 takmičara.
Uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Volosu, u Grčkoj, na kojem sam zauzeo 56. mjesto od čak 315 takmičara iz čitavog svijeta.
Posljednje veliko takmičenje na kojem sam bio je Cup Opatije, uzeo sam srebrnu medalju (u mojoj klasi bilo je 60 takmičara). Ovaj Cup izdvajam jer sam dobio priliku da okusim koliko je zapravo dobar osjećaj kada se nađete na postolju, među troje najboljih iz različitih zemalja.
Dodaću da sam višestruki šampion Crne Gore u svim klasama koje sam prošao, a i u ovoj u kojoj sam sada.
– Stvarno je odličan osjećaj jedriti za svoju državu i predstavljati je na način na koji sam ja to uspio više puta. Ne mogu dovoljno dobro opisati ni kakav je osjećaj jedrenja sa 100 ili čak 300 takmičara iz različitih krajeva svijeta.
– Na kraju, reći ću još ovo: zaista nije lako izboriti se za sve ovo što sam naveo, ali sam veoma sretan što ovako napredujem i veoma sam i sretan i zahvalan što iza mene stoje i bodre me moja familija, moj trener i moj klub…iako oni to znaju, želim i ovom prilikom da im zahvalim što me podržavaju sve ove godine.
Poručio bih mladim ljudima da uživaju u sportu, da okuse taj adrenalin i da slijede svoje snove.
Dobitnik nagrade Oktoih
