Uroš Živanović – najbolji piciginaš

Učenik naše Škole, Uroš Živanović, izveo je najatraktivniji potez na turniru u piciginu koji se održao u okviru 49. Praznika mimoze.

Plaketu za najatraktivniju ekipu zaslužio je upravo Urošev tim, koga su članovi, u šali, nazvali ,,Debeli, a srećni“! Fotografije će vam i više nego jasno objasniti šalu…predebeli su J

Piciginaši su se u plićaku Stare banje (Igalo), na svega 12 stepeni, nadmetali skačući za loptom i izvodeći najatraktivnije poteze, dok se iza njih nazirao Lovćen pokriven snijegom.

Ukupno se takmičilo deset ekipa, upućeni kao i pravi poznavaoci ove neobične igre kažu da su sve ekipe bile veoma dobre te da se svaka potrudila da doprinese lijepoj atmosferi i da obezbijedi zabavu za gledaoce.

Odjeljenjski starješina, prof. Sanja Avramović, zamolila je svog učenika Uroša da nam malo bliže predstavi ovu zanimljivu igru. Uroš nam je rekao kako je picigin igra koja je nastala u Splitu prije više od 90 godina, da su je splitski studenti davnih dana donijeli iz Praga i prilagodili je lokalnim uslovima – tj. plićaku splitskog kupališta.  Uroš nam je još rekao da njegovi Zeleničani, ali i Novljani uopšte, veoma vole ovu igru, te da je picigin u Herceg Novi stigao prije najmanje 60 godina.

turnir u piciginu (1)

Picture 4 of 6

Pojasnio nam je i pravila igre, podvlačeći da su se ona kroz istoriju mijenjala i da nijesu striktna, više je riječ o igri/zabavi nego o sportskoj disciplini, ako smo dobro razumjeli. Picigin se igra u morskom plićaku, sa 5 igrača u jednoj ekipi i nema protivnika. Cilj igre je da loptica ne dotakne morsku površinu ili tlo plaže, da se loptica što duže drži u igri i da se sve to začini što atraktivnijim potezima, gotovo akrobacijama. Igra se gumenom loptom, veličine dlana ili manjom, a igrači snažno, jednom rukom, udaraju lopticu ka saigraču ili u prazan prostor.

Uroš nam je rekao da je njemu ovo prvi turnir u piciginu pa mu je priznanje onih iskusnijih još značajnije, da je konkurencija bila jaka, ali i da im je bilo ..malo hladno“ (baš čudno, nije bilo čak ni februarskog sunca ;))

A ime igre – picigin? Pa…priznajemo da nam je bilo teško da je ,,prevedemo“…recimo da smo došli do zaključka da se samo ime vezuje za zabavu, za nešto što radimo onako amaterski, zafrkantski…skoro striktno u šali…

(Po nekim tumačenjima ime potiče od muzičkog pojma pizzicato koji znači trzanje žice prstom; po drugima pojam picigin koristio se kada bismo htjeli nešto predstaviti kao lepršavo, zadirkivačko, zafrkantsko…dakle neozbiljno, zabavno…bez striktnih pravila…a kakva pravila i mogu ići uz more, plažu, sunce J…a opet stari Splićani su umjesto glagola štipati koristili glagol picigavat…pa vi sada odaberite, prevedite ime igre J)

Čestitamo Urošu i zahvaljujemo što nam je predstavio ovu zanimljivu primorsku igru.