Naša Nikolina – fudbalerka

Predrasudu po kojoj fudbal ne može biti popularan sport među djevojkama vrlo uspješno suzbija Nikolina, učenica 3. razreda, odsjek špeditersko-agancijski i carinski tehničar.
U narednim redovima, čitaćete o Nikolini Perunović, našoj fudbalerki.
„Još kao mala, pokazivala sam interesovanje za sport, a bavila sam se raznim sportovima. Međutim, nikako se nijesam mogla odlučiti, tačnije nijesam sebe pronalazila ni u jednom od tih sportova. Moje prve, tako reći fudbalske korake, sam, kao i većina djece, napravila na školskim terenima. Uvijek mi je bilo zanimljivo igrati fudbal, međutim nikada to nijesam shvatala ozbiljno, sve dok se u mom gradu nije otvorio Ženski fudbalski klub.

IMG-aaf694d14852fb6427d901e5695bd56d-V

Picture 1 of 3

Odlučila sam da svoju strast prema fudbalu podignem na veći nivo. Vođena tom željom, upisala sam se u hercegnovski ŽFK ,,Obilić“, moram priznati da sam u klubu, kao najmlađi član, imala veliku konkurenciju. Nije bilo nimalo lako izboriti mjesto za prvi tim, ali nikada nijesam željela odustati, jer sam željela dokazati da ja mogu!
U početku sam počela kao igrač, međutim sticajem okolnosti sam stala na gol i nakon velikog premišljanja sam odlučila i pokušati. Vremenom sam shvatila da nijesam pogriješila. U prvo vrijeme, utakmice sam, kao i svi početnici, počinjala sa klupe, ali sam uvijek bila spremna da se dokažem.
Te male minutaže koje sam dobijala na terenu koristila sam da na najbolji mogući način predstavim sebe i svoje mogućnosti tj. da dokažem koliko vrijedim. Krajnji rezultat mojih dokazivanja je bio poziv da igram za reprezentaciju Crne Gore.
Sa 14 godina sam imala priliku prvi put da obučem dres reprezentacije i da zaigram za svoju zemlju kao prvi golman. Taj poziv mi je ulio još veće samopouzdanje i želju za dokazivanjem… što se, nažalost, negativno odrazilo na druge stvari. Popustila sam u školi i zapostavila tu vrstu obaveza, zbog treninga i utakmica. U početku je bilo teško da uskladim fudbal sa školom. Kada sam počela da pohađam Pomorsku školu u Kotoru, bilo mi je naporno zbog putovanja, jer sam svakog dana iz škole odlazila pravo na trening. Nikada nijesam mogla podnijeti da propustim nijedan trening.
Uz veliku podršku mojih roditelja, koju mi od početka nesebično pružaju, počela sam polako da usklađujem obaveze i dovedem ih u red.
Kako prošle godine nijesam mogla da igram u svom klubu, koji se tada nije takmičio u prvoj ligi, uz podršku kluba i roditelja odlučila sam da ne propuštam priliku već da pređem u ŽFK Cvetex iz Berana i odigram polusezonu kao prvi golman.
Otac me je konstantno podržavao i nije propustio nijednu moju utakmicu. Na svaku utakmicu me je vozio i ponosno gledao sa tribina.
Ove godine igram za ŽFK „Obilić“ i prvi sam golman kao i u reprezentaciji Crne Gore. Do sada sam prošla sve selekcije reprezentacije i sada mi je cilj da se izborim za mjesto u A selekciji.“
Odjeljenjskom starješini prof. Nataši Stojanović zahvaljujemo što nam je skrenula pažnju na Nikolinu.
Razgovor sa Nikolinom vodila je prof. Maja Mršulja.